PETAR JURČEVIĆ - životopis

Petar Jurčević, rođen 08.05.1975 u Gornjoj Glini od oca Blaža i majke Anke. Sakramente krštenja, prve pričesti i krizme primam u župi Sv. Nikole biskupa u Cvitoviću. Osnovnu sam školu završio u Kremenu, a srednju u Slunju i Karlovcu (zbog ratnih neprilika) za strojarskog tehničara (smjer strojobravar). Od djetinjstva sam po prirodi bio društven i volio pomagati drugima pa sam za vrijeme srednje škole razmišljao čim bi se volio baviti u životu. Čitanjem duhovne literature i određenih iskustava (obraćenja) odlučujem se za duhovno zvanje vjerujući da ću tako biti od najveće koristi drugima, a i sam ću biti ispunjen. Preko iskustva vjere i molitve sam shvatio da mogu mijenjati sebe i svijet oko sebe nabolje.


Nakon srednje škole pokušavam realizirati duhovno zvanje u Redu Otaca pavlina u Poljskoj, koje je nažalost bezuspješno zbog velike promjene u načinu života, učenja i komuniciranja stranim jezikom, stroge discipline i ostalih uvjeta života s kojima se nisam znao nositi. Slijedi odsluženje vojnog roka i zapošljavanje. Ponovno otkrivam duhovni poziv dolaskom mladog župnika u svoju župu Cvitović don Antonia Čuture.


2011. godine započinjem filozofsko – teološki studij na Filozofsko – teološkom Institutu Družbe Isusove kao kandidat Gospićko – senjske biskupije. Filozofsko – teološki studij se sastoji kao što i sam naziv govori od dvije godine filozofije i tri teologije. Tijekom prve dvije godine filozofije studiraju se predmeti vezani uz što potpuniju sliku o čovjeku u svim njegovim dimenzijama (razumskim, povijesnim, psihološkim, socijalnim, duhovnim ...), dok se u druge tri godine teologije predmeti više vezani uz proučavanje svega božanskog, ljudskog odnosa s Bogom (ili odnosa Boga prema čovjeku kroz povijest) vezano uz proučavanje Svetog Pisma i kršćanske tradicije (crkveni oci) te o načinu funkcioniranja Crkve kroz povijest i danas. Sam studij je usko vezan uz život na bogosloviji, odgojnoj ustanovi svećeničkih kandidata koji se odvija kroz duhovne točke (svakodnevna misa, molitva časoslova, klanjanje, molitva krunice, duhovne obnove i razmatranja, česte ispovjedi i duhovno vodstvo), na bogosloviji se također uči disciplini u obavljanju svakodnevnih dužnosti ( čišćenje zajedničkih prostorija, čišćenje osobnih prostorija, ministriranje, učenje ...)


Važan je također međusobni odnos kako u bogosloviji tako i na fakultetu gdje se svi izgrađujemo u što potpunije osobe gdje se gaji vjerničko i obiteljsko okruženje. Sada sam završna, peta godina studija i sve bliže ostvarenju svećeničkog poziva koji se uz Božju pomoć nadam i ostvariti na vlastito i zadovoljstvo svih onih koji su me poslali i kojima budem poslan.

Na četvrtu korizmenu nedjelju 15. 03. 2015. u Korenici primio kandidaturu za đakonat i prezbiterat.

Iduće 2017. godine ću uz Božju i vašu pomoć slaviti svoju mladu misu u župi sv. Nikole biskupa u CVITOVIĆU, ako Bog da prvu mladu misu u dugoj povijesti cvitovačke župe.

 

ANTE MATEŠA – životopis

Dana 20. svibnja 1995. godine u Karlovcu, za vrijeme kasnih večernjih sati, kada mjerna jedinica za vrijeme nisu bile sati i sekunde, već život sam po sebi s obzirom na situaciju u Lijepoj našoj, ugledao sam svjetlo dana. Rođen u rimokatoličkoj obitelji, dva mjeseca nakon rođenja kršten sam po rukama don Mile Pecića tada u progonstvu u prostorima Doma hrvatske vojske, Karlovac. Budući da su mi roditelji odavna vezani za Karlovac, tamo sam proživio i djetinjstvo u kojem mi ničega nije nedostajalo te sam bio pod okriljem roditelja, osobito majke koja je u mene usadila korjenje ljubavi prema čovjeku, naposlije i Kristu, tj. Crkvi.
Prvi intenzivniji dodir sa živom Crkvom osjetio sam u vrijeme osnovnoškolskih dana (Osnovna Škola Grabrik, Karlovac) kada sam postao ministrant Župe Presvetog Srca Isusova, Karlovac. Gledajući danas na to razdoblje, služba ministranta obiljezila mi je život jer sam u zajednici s ostalim prijateljima koje sam stekao prožeo svoj život najiskrenim emocijama, uspomenama te duhovnim iskustvima koja mi danas služe kao istinski izvor nadahnuća.
Poziv u punini obuzeo me u razdoblju 8. razreda osnovne škole kada mi se život u potpunosti okreće, jer oči vidješe ono što im prije bijaše skriveno. Iako sam ponekad pokušao biti i imun na svekolika zbivanja u sebi, „sveti nemir“ koji je mnome ovlado napose je bio nesavladiv. Želja mi je bila otići u Međubiskupsko sjemenište u Zagrebu, no spletom okolnosti upisujem Gimnaziju Karlovac. Tada započinju moji srednjoškolski dani u kojima sam uistinu i s puninom uživao. Iako je moj plan bio jedno, Bog je učinio drugo i razmišljajući o tome danas shvaćam da ni u čemu nije pogriješio. U te četiri godine upoznao sam mnoštvo prekrasnih ljudi među kojima sam u pravom smislu riječi pronašao prijatelje.
Dakako, sve te godine provedene između zgrada, rijeka i parkova vezale su me s posebnom ljubavlju za grad Karlovac, ali srce nikada nije zaboravilo Lađevac i Cvitović gdje je loza niknula te se često zamišljen po pričama djeda „vraćam“ na proplanke i poljane sto su životima predaka protkani...
Danas, kada ću uskoro navršiti dvadeset godina, te ući u treće desetljeće svoga života, sjedeći za studenskim stolom s perom u ruci povrh Zagreba na Kaptolu, umom prolaze različite misli koje objedinju prošlost i budućnost u ono najbitnije- sadašnjost. U onu istu sadašnjost koja je najveća avantura života i u kojoj ispunjavamo sebe, svoj bitak. U toj sadašnjosti jedino možemo steći odgovor na pitanje tko smo? Ne postoji jučer, ne postoji sutra. Postoji samo sada, postoji trenutak. Moj trenutak je bogoslov koji teži svećeništvu, sebedarju u poslanju služenja ljubavi i bližnjem što puninu pronalazi u Isusu.
A na pitanje kakav treba biti svećenik, odgovor je veoma jednostavan i univerzalan za sve ljude, no složit ćete se samnom i najteže ostvariv- biti čovjekom. Ponekad zaboravimo biti ono što uistinu jesmo. Zato spoznajmo sami sebe da bi mogli spoznati i svijet što nas okružuje. Živimo i širimo nadu u ljubavi jer za nju smo stvoreni bez obzira kako se zvali, što bili ili gdje živjeli. Svi smo pozvani osvijetliti obraz kršćanstva i domovine kao primjer onima za koje živimo, nasljeđe i Krista!

 

JOSIP MAGDIĆ, bogoslov druge godine       uređuje se----

Copyright © 2019 Slunjski dekanat
Partner of Joomla Perfect Templates