POVIJESNI  NASTANAK MOLITVE KRUNICE

U 12. stoljeću širi se praksa moljenja 150 Zdravomarija pa nastaje Psaltir Zdravomarija. Ovom molitvenom ponavljanju Zdravomarija dodalo se s vremenom razmatranje otajstava iz evanđelja uz spominjanje  Marijinih zasluga i kreposti.

Dominikancu Jakovu Sprengeru (+1496.) pripisuju podjelu otajstava, a dominikanac Alan de la Roche (+1478.) predložio je da se moli u tri dijela po pet otajstava s razmatranjima o radosti, žalosti i slave Isusova otkupiteljskog djela, za koja kaže da su "duša te molitve", pa ga drže utemeljiteljem današnje krunice.

Dominikanac, papa Pio  V., tumači i potvrđuje 1569. godine ovakav oblik krunice, koji je očuvan sve do naših dana. Kod Dominikanaca postoji predaja o postanku Krunice. Predaja govori da se Majka Božja ukazala godine 1208. u bukonskoj šumi blizu Toulusee Dominiku, utemeljitelju Reda propovjednika.

Gospa mu je rekla neka propovijeda i širi molitvu Krunice, koja će biti štit strijelama neprijatelja, bedem Crkvi, te da će molitelji u svako doba steći velike milosti, jer će Nju uvijek naći spremnu za pomoć i obranu. U izvješćima dominikanskih redovnica iz krugova mistike XIV st. uz rijeku Rajnu u Njemačkoj, zvanu "rajnska mistika", stoji da se u moljenju krunice držalo tri pedesetice, to jest. 150 Zdravomarija. 

Svaka od tih pedesetica bila je poput vijenca od ruža koji se stavljao na glavu Marijina kipa. Odatle naziv "Rosenkranz" -ružarij – a od latinskog «rosarium» naziva se rozarij, ružarij, vijenac od ruža - krunica. U srednjovjekovnoj ikonografiji od kraja XV. st. krunica se redovito prikazuje vijencem od 50 bijelih ruža koji predstavlja 50 Zdravomarija, a u nj  se umeće veće crvene ruže, simbole Očenaša, ili medaljon s prikazom pojedinih otajstava sv. ružarija.

Krunica je "evanđeoska molitva" izjava je pape Pavla VI. – "Sažetak svega Evanđelja" reče Papa Pio XII. - "Biblija siromašnih" - nazva je sveti papa Ivan XXIII. - Ona nam ukratko predstavlja glavna otajstva kršćanske vjere i u njih nas prenosi.  Tako moleći krunicu umom i srcem hodočastimo u Nazaret, mjesto anđeoskog naviještenja Bl. Djevici Mariji, pa u Ain Karem, mjesto Marijinog pohođenja rođakinji Elizabeti i rodno mjesto sv. Ivana Krstitelja, a zatim u Betlehem, rodni Isusov grad, pa u Jeruzalem mjesto Isusovog prikazanja i našašća u Hramu.

Misaono se uprisutnjujemo na Jordan, mjesto Isusova krštenja, pa u Kanu Galilejsku, gdje se Isus na svadbi objavio i pobudio vjeru učenika, zatim po Isusovoj domovini gdje je naviještao Radosnu vijest, - na Tabor, mjesto probraženja. Slijedimo Isusa u dvoranu posljednje večere, pa u otajstvo muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća te silaska Duha Svetoga... Ispovijedamo da je nakon ovozemaljskoga života Isusova Majka koja je pratila Božanskog Sina na zemlji s njime i u slavi te sudjeluje u punini života u Bogu i s Bogom u zajedništvu svetih.

Koliko god izgovaranjem Zdravomarija Krunica bila marijanska, krunica je još više kristološka molitva: u njezinu središtu je Isus i njegovo spasenjsko djelo  s kojim je najtješnje povezana Blažena Djevica. Spasitelj je preko nje ušao u ljudsku povijest - kroz muku i smrt na križu u uskrsnuće – i s Majkom u proslavu. Moliti krunicu znači razmatrati ta otajstva i time uranjati u povijest ljudskoga spasenja zajedno s Majkom Gospodinovom.

Sv. Pio V., papa, dominikanac, – molio je s narodom krunicu za vrijeme bitke kod Lepanta 1571. godine i pobjedu kršćanskog brodovlja nad turskom velesilom pripisao  Blaženoj Djevici Mariji. U znak  zahvalnosti za ovu veliku i važnu pobjedu kršćanstva, koja se zbila u Prvu nedjelju listopada, tada sa nadnevkom 7. listopada, Papa Pio V. je 1572. ustanovio blagdan GOSPE OD POBJEDE, a njegov nasljednik papa Grgur XIII.  1573. godine preimenovao je blagdan te se sve do danas slavi i naziva "Blagdan Kraljice sv. krunice".

Isti papa Pio V. u buli Consueverunt Romani Pontifices, objavljenoj 17. rujna 1569. godine ističe da se Krunica ili Psaltir Blažene Djevice Marije - koji se sastoji od 150 Zdravomarija, kao što i Psaltir sadrži 150 psalama - ubraja među najbolje načine molitve i razmatranja otajstava iz života Isusa Krista. To je lagan način molitve  i na dohvat svima. Na svaku deseticu dolazi po jedan Očenaš.

Ovim je papa Pio V. doprinio konačnom oblikovanju i crkvenoj potvrdi Krunice.  A isti papa Papa Pio V. (1566-1572) Apostolskim pismom (Breve) Inter desiderabilia od 29. lipnja 1669. ovaj je papa odredio  da nitko ne  smije osnivati bratovštine sv. Krunice osim Vrhovnog Učitelja dominikanskog reda ili onih kojima on to povjeri. Tako je apostolat Krunice Crkva službeno povjerila Redu propovjednika i taj polog  je za dominikance karizmatski dar. Spomenimo i to da je Krunica na kožnom pojasu dio službenog  redovničkog  odijela dominikanca.

 

  

Na Gospodina našega Isusa Krista na krštenju u Jordanu sišao je Duh Sveti, a Otac ga proglasio svojim ljubljenim Sinom.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

  

Gospodin naš Isus Krist u Kani Galilejskoj Marijinim posredovanjem je pretvorio vodu u vino i pobudio vjeru učenika.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

  

Gospodin naš Isus Krist je navijestio kraljevstvo Božje i pozvao na obraćenje za oproštenje grijeha.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

  

Gospodin naš Isus Krist se pred učenicima na gori preobrazio, a Otac ih pozvao da ga slušaju.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

  

Gospodin naš Isus Krist je ustanovio Euharistiju u kojoj nas hrani svojim tijelom i krvlju pod prilikama kruha i vina.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

Isus je u smrtnoj tjeskobi u Maslinskom vrtu. Proživljava patnju koju po Očevoj volji treba podnijeti za spasenje svijeta. Krvave kapi znoja teku niz njegovo lice.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

Vojnici bičuju Isusa vezana za kameni stup. Kap po kap teče njegova predragocjena krv kao zrnca u krunici otkupljenja. Isus u poniženju šuti i prima udarce biča koje mu ljudi nanose.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

U dvoru Pilatovu Isus je okrunjen trnovom krunom. On ju prihvaća, jer to nije kruna svjetovne slave. Njemu nije stalo do časti, slave i bogatstva.
Zato "njegovu kraljevstvu neće biti kraja".

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

Pilat je izrekao osudu koju su drugi tražili. Isus je primio na se križ.
Posrćući i padajući pod njim donio ga je na stratište.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

Vojnici pribijaju čavlima na križ Isusovo tijelo. Podižu križ da bi svi što stoje uz križ ili prolaze mogli vidjeti Raspetoga. S raširenim rukama na križu Isus grli čovječanstvo i vjekove.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

Ubijen i pokopan Isus je uskrsnuo treći dan po Pismima.
Pećina njegova groba postala je kolijevkom novoga života.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

Ispunivši do kraja Očevu volju te dovršivši svoje poslanje na zemlji, Isus je uzašao na nebo.
Na zemlji je ostala mlada Crkva koju je povjerio svojoj Majci Mariji.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

Na mladu Crkvu, sabranu uz Mariju, silazi Duh Sveti, da bi ju pratio u ispunjenju djela otkupljenja svijeta.
Svojim darovima prati Crkvu kroz stoljeća.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

Isus, Gospodin i Krist, nije ostavio na zemlji onu koja je bila njegova prva kolijevka, koja mu je dala ljudsku narav. Iznimnom povlasticom Marija je uznesena dušom i tijelom u nebo.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

U vječnoj slavi Isus je sa svojom Majkom. Ona je životno i sudbinski vezana uz Njega.
Postala je kraljicom neba i zemlje. Ona je naša posrednica, naša zagovornica, svemoć na koljenima.

1 Oče naš, 10 Zdravomarija, 1 Slava Ocu.

 

Copyright © 2019 Slunjski dekanat
Partner of Joomla Perfect Templates